Već dugo vremena je poznato da inače zdravi psi, mačke i drugi ljubimci koji se drže u kućnim uslovima mogu razviti određene poremećaje u ponašanju. Ponašanje koje se ispoljava van konteksta, koje se ponavlja po ustaljenom obrascu i često je prenaglašeno naziva se kompulsivno ponašanje.

Kompulsivno ponašanje kod ljubimaca nastaje kao odgovor na stres, frustraciju ili konflikt. U nekim slučajevima, čak i fizičke povrede ili iritacije, kao na primer alergije, mogu da budu okidač za razvoj kompulsivnog ponašanja.

Postoje i rasne predispozicije ka razvijanju određenih vrsta ovog poremećaja:

  • Bul terijeri – kretanje u krug, nabijanje glave između objekata i ostajanje u takvom položaju;
  • Nemački ovčari – jurenje repa (kretanje u krug);
  • Patuljasti šnauceri – zagledanje zadnjeg dela tela;
  • Velike rase – uporno lizanje različitih delova tela;
  • Ši-cu – intezivno lizanje šapa;
  • Sijamske mačke – lizanje vunene odeće.

Svi ovi poremećaji dele sličnu patofiziologiju, tj. uzrok leži u promenjenom metabolizmu serotonina, dopamina i beta-endorfina.

Ne postoji standard za dijagnostiku kompulsivnog ponašanja. Dijagnoza se bazira na posmatranju ponašanja, podacima koje pruža vlasnik i isključenju medicinskih oboljenja. Jako je važna detaljna istorija poremećaja koja se dobija od vlasnika. Ona mora da sadrži informacije o razvoju problema, i opis situacija pri kojima se neuobičajeno ponašanje prvi put javilo. Trebalo bi obratiti pažnju na to sa kojom lakoćom se može prekinuti takvo ponašanje.

Kompulsivno ponašanje se obično može prekinuti, iako je nekad neophodan jak stimulus, a životinja će se nakon toga ponašati normalno, što predstavlja razliku u odnosu na napade nervnog porekla. Lokomotorno kompulsivno ponašanje (npr. kretanje u krug), kao i pokreti “hvatanja muve” (kada muve nema) se obično prvi put jave u nekoj određenoj konfliktnoj situaciji, a kasnije sve češće i u različitim situacijama kada se životinja uznemiri. Oralno kompulsivno ponašanje (npr. lizanje šape) se javlja u situacijama bez spoljnog stimulusa.

Ukoliko je moguće, trebalo bi identifikovati i ukloniti uzrok problema. Stres se može nagomilavati tokom vremena, i jednom kada se uspostavi kompulsivno ponašanje stres ga samo pogoršava. Zato je važno pokušati da umanjimo stres iz spoljašnje sredine što je više moguće.

Za životinje su najstresnije one situacije u kojima nemaju kontrolu i u kojima ne mogu predvideti šta će se desiti. Ležerni odnosi ljubimac – vlasnik su obično neusklađeni i kao takvi uzrokuju stres. Zbog toga bi takvi odnosi trebalo da se izbegavaju i zamene visoko strukturiranim interakcijama u formi komanda – odgovor – nagrada. Formalni časovi u školi za obuku pasa koje vlasnici pohađaju zajedno sa svojim ljubimcima daju odlične rezultate na duže vreme. Kod mačaka se preporučuje redovno provođenje vremena u igri sa njima, u isto vreme svakoga dana. Vlasnicima se savetuje da se igraju igračkama sa svojom mačkom.

Vlasnici često primenjuju taktiku kažnjavanja (npr. grdnja i vikanje). Da bi životinja pravilno povezala kaznu sa određenom radnjom koja nije poželjna, kazna bi trebalo da se primeni svaki put kada dođe do takvog ponašanja, neposredno nakon njega i uvek istim intenzitetom. Budući da je ovo praktično nemoguće izvesti na pravilan način, kažnjavanje postaje nepredvidivo i stresno, i nikada se ne sme koristiti kod životinja sa kompulsivnim ponašanjem.

Takođe, za pse se preporučuje dovoljno šetnje i igre sa većim brojem različitih igračaka koje se smenjuju, jer to može doprineti smanjenju stresa.

Psi se u početku treniraju sistemom nagrađivanja da pokažu poželjno ponašanje koje ne može biti izvršeno u isto vreme sa kompulsivnim ponašanjem. Pas koji liže prednju šapu može se naučiti da legne sa glavom na podu između šapa. Kada god vlasnik primeti da pas kreće da liže šapu, potrebno je prvo da ga omete u tome, npr. blagim pomeranjem glave rukom, a onda da izda komandu za poželjno ponašanje (da legne sa glavom među šapama). Nakon toga se pas nagradi. Davanje nagrade se vremenom produžava, tj. svaki put se pas pusti da ostane u komandovanom položaju duže i duže. Moramo još jednom da naglasimo da je od presudnog značaja da se pas prvo omete pa da se zatim izda komanda, u suprotnom problem se može pogoršati. Sa mačkama se preporučuje ista taktika, ali se umesto komandi, pažnja odvlači nekom novom igračkom.

Za ishod treninga je od velike važnosti da se sa tretmanom počne što ranije, čim se kompulsivni poremećaj primeti.

DEŽURNI VETERINAR │ + 381 63 34 22 35

VETURGENT tim – hitna veterinarska pomoć …